Zlatokosa i tri medvjedića

Nekada davno živjela u šumskoj kolibici tri medvjeda. Jedan je bio velik, drugi nešto manji, a treći najmanji. Svaki od njih imao je svoj krevet za spavanje, stolicu za sjedenje i zdjelicu za kašu.
Jednoga dana kada je kaša već bila gotova i pušila se iz zdjelice, krenuše medvjedi u šetnju dok se kaša ohladi.
U kućici pored šume stanovala je sa svojim roditeljima djevojčica Zlatokosa. Imala je plave oči, malen nosić i dugu zlaćanu kosu. Po njoj je i nazvaše Zlatokosa. Voljela je švrljati i po čitav dan skitati po livadi..
Ljutila se mama: „Ne idi daleko, Zlatokosa! Igraj se pred kućom! Čuvaj se!“
Jednoga jutra izađe Zlatokosa iz kuće i krene prema šumi. Htjela je nabrati samo malo cvijeća i odmah se vratiti. I tako, idući za cvijećem, djevojčica je sve dublje ulazila u šumu. Postade tiho. Svjetlo sunca oslabi. Drveće je bivalo sve više i sve gušće.
Odjednom se Zlatokosa nađe pred nekakvom kolibicom. Proviri kroz prozor i ugleda zdjelice s hranom na postavljenom stolu. Ne razmišljajući puno, Zlatokosa podigne zasun i uđe u kućicu.
Kašica je mirisala, a Zlatokosa priđe najvećoj zdjelici i malo okusi. Bijaše još prevruća. Priđe srednjoj zdjelici, ali je jelo u njoj bilo već hladno. Zato i nju ostavi i uze zalogaj iz najmanje zdjelice. Ta je bila baš kako treba, pa djevojčica pojede svu kašu. (DALJE…)